MorePoezije

Pitali su me jednom more il’ planine
izabrah to prvo bez imalo praznine u
čekanju odgovora, razmišljanja, misli
more je moj prvi izbor, jest bez primisli.

More su širine, obujam, dubine, okus
ono je ljepota koja privlači moj fokus
koji me vodi daleko, a tako mi je blizu
gledamo se i vršimo životnu analizu.

Ulazimo jedno u drugo bez imalo srama
što dublje prodremo izlazi sjena i tama
ali sunčeve zrake prodiru silnije i dublje
ta toplina i svjetlost imaju moćno zublje.

Plovimo bezbrižno i lako poput vjetra
svaka struja i sol u nama je dana, sveta
ne poznajemo granice što ih staviše ljudi
samo obale kojima Stvoritelj kraj obrubi.

Od tog kraja opet idemo prema početku
sastajemo se nanovo u otvorenom retku
gdje uvijek nalazimo poznate horizonte
iako postaju ponekad borbene fronte.

Onoga što želimo, trebamo i znamo
kad smo odviše tu, zapravo negdje tamo
gdje sve je stvoreno baš po našoj mjeri
po kroju voljenosti kad obučeni smo cijeli.

Mirisom mora i okusom blage slanosti
koja poprima u nama predokuse radosti
jer svemir je i voda u plinovitom stanju
stvoren za život u potpunom blagostanju.

Zato je more toliko čudesno fascinantno
odviše živo, a posvemašnje frampantno
obuzima dušu, srce, um i baš cijelo tijelo
sa njim je uvijek očaravajuće toplo i vrelo.

S ljubavlju, Željka.