MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Što su to trenuci koji iskre vrijeme
momenti prolaznosti, vremena sheme
otkucaji sata nečujnoga zvuka
predjeli dnevnice i mrvice muka.

Te stotinke vremena ponavljanja
koja nekako poluče izdvajanja
da se trgnemo i idemo još jače
kad osjetimo da srce nam skače.

Sve u tom trenutku se mijenja
dobiva značenje, obuzme te cijela
pridobije neku drugu sliku i boju
ne bojiš se prepustiti trudu i znoju.

Pokrene te i zacrta neki novi smjer
juriš u petoj, pa prebaciš u ler
prepuštaš se lako zavojima mnogim
bez trunke sumnje u razočarenje i boli.

Ne osjećaš više prolaznosti, slutnje
sve se pretvara u čarobne trenutke
koji harmonično odjekuju i sve odzvanja
samo u radosti jest istinska spoznaja.

Namiremo navike, rutine i obrasce
gradimo veze i kojekakve odnose
počesto nesvjesni važnosti trenutka
koji važe uvijek od samog osnutka.

Jesmo li svjesni njihove prolaznosti
kao i veličine u njihovoj dolaznosti
temelja za mnogo toga što će doći
koliko je veličanstva baš u našoj moći.

Da oblikujemo i krojimo trenutke i vrijeme
koji obuzimaju tebe, druge, njih i mene
te prekrasne otkucaje vasionskog bitka
neponovljive vječnosti bezvremenskog žitka.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj