Vezanje riječi bez smisla
poput žednog psa su tlapnje
ali takvom brzinom se šire
gdje ne trebaju doći, ne kasne.
Glupost doživljava ekspanziju
jezik žurno kreće u invaziju
bez potrebe bitka se puši
sve barijere nemilosrdno ruši.
Još jarost potkrijepe psovkom
lažima, pogrdom i kletvom
grubost usred boja pleše
iščekujuć željno da nekog sveže.
Konstruktivna rasprava kratko traje
opstane vrijeđanje i nisko stanje
ne bira se taktika uvreda i časti
nije nikog briga kako će duh pasti.
Uvjeravanje, vraćanje na prošlo i staro
bespotrebno ugnjetavanje već pomalo
istrošene teme okrenutog lista
samo zazor i podsjećanje tu blista.
Brojanje, upiti i predbacivanje
zvuči kao na satu navijanje
pravdanja, argumenti i stanke
kao raspored za sastanke.
Sve je to dio stvarnosti života
bila ti pedeseta ili stota
uvijek se zamuti u umu polako
ovisno o motivu ili tek tako.
Izbjegavaj gluposti i suvišne riječi
do rata baš uvijek čeka se malo
anđelu se uteci i Bogu nasmiješi
ako do mira i života ti je stalo.
S ljubavlju, Željka.

Komentiraj