Jedinica intenzivne njege podsjeća
kako se čovjek u njoj i van nje osjeća
koliko je je život zapravo krhak, bolan
zdravlje nas služi kao automobil volan.

A opet koliko je tijelo snažno i jako
izdrži i preživi stanje baš svakojako
toliko napora, žrtve, davanja i rasta
da bi se stekao čin čovjeka odrasla.

Ljudsko tijelo je zbilja kompleksno
tako savršeno u temelju refleksno
točno i nadasve kontinuirano jasno
ponegdje tiho, a kad treba preglasno.

Svaki specijalist bilo kojeg organa
napisao bi himne sa tisuće slogana
jer o svakom bi se dalo još štošta reći
za nastavak bi se pobrinuo netko treći.

A tjelesnu harmoniju svemir i društvo
čak i proživljeno cjeloživotno iskustvo
jer sve nas je uvjetovalo što sada traje
svako okruženje je zbilja opsadno stanje.

Jer sve nas oblikuje, uvjetuje i goni
ovisimo i o tuđoj i o vlastitoj tu volji
granice između nas ruše te barijere
od privatnog života, posla i karijere.

Gradimo i održavamo rutine i navike
koje u nama bude i smiruju razne panike
od ugroze prolaznosti, straha, neminovnosti
kroz depresije, razočarenja i anksioznosti.

Od nesreća, bolesti, tolikih dijagnoza
ostaju samilosti bez srama i neuroza
jer ta ljudskost sklupčana na postelji boli
treba ruku, njegu, a najviše srce koje voli.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Poezija za dušu i rast. 📖💫
Pjesnikinja iz Splita, u uvodu profila 📖“

Posted in

Komentiraj