MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Voli me kao što nitko nikada nije
kao da ništa nije postojalo prije
samo početak koji polazi od kraja
ulazeći u vlastito prijestolje raja.

Voli me za sva izgubljena jutra
u kojima se nije naziralo sutra
zalađena medom i mirisom kave
uronjena u jastuk i ekran od glave.

Voli me za sva podneva topline sunca
kad se pritiskom bila čuje otkucaj srca
tek let ptica mi vrati misli u znane visine
gdje daljine su zamijenile osjećaj blizine.

Voli me u predvečerja kad se svijet gasi
kad od očekivanja, nada prolaznost spasi
utihne svaka briga i blago donosi nadu
svijetle samo lampe kao u svakom gradu.

Voli me u noćima koje su obilježile samoće
gdje se samo u snovima živjelo kako hoće
bez dodira, zagrljaja, poljubaca bez broja
u kojima sam željela biti istinski samo tvoja.

Voli me jer ljubav uvijek samo i opet voli
onako kako možeš, u potpunoj slobodi
gdje sve je potreba, požuda, snaga, želja
potpuno predanje oslobođeno mijena ega.

Voli me jer znaš da je drugačije u duši
koja nas lomi, popravlja, ali uvijek skruši
pred misterijom koja nadilazi ovo vrijeme
uzima na srce i leđa to zajedničko breme.

Voli me jer znaš koliko te zapravo volim
toliko da ne strepim i bez potrebe da molim
svaki moj atom se u tvojoj energiji pronalazi
u svakoj sekundi postojanja u sebi te nalazi.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić
Poezija za dušu i rast. 📖💫
Pjesnikinja iz Splita, u uvodu profila 📖“.

Posted in

Komentiraj