MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Zacijelo bi trebali slaviti dan našega krštenja
tih voda koje saperu ljagu istočnoga grijeha
sa njime se rađamo, živimo i umiremo polako
osim Isusa Krista posjeduje ga od nas svatko.

To sjeme zla kojem smo podložni u svijetu
u svakom kutku duše na cijelome planetu
uviđamo kroz život kako se budi, raste, jača
nikada ne kasni njegova osuda, kamata, plaća.

Taj ego koji ga podiže, pridiže u oholosti
koji klija i buja najviše u samodostatnosti
sebeljublju koje je više i od vrhova planina
pećini samodopadnosti punoj sjena, tmina.

Gdje se razvidnost gubi, a razbora nema
sve je monolog u pregrštu tolikih tema
sveobuhvatnost koja se čini tako daleka
ono JA postaje zemlja meda i mlijeka.

Pa traži pokornost, ropstvo i torturu
očekuje od drugih životinjsku dresuru
orkestar sa notama vođen dirigentom
ne dajući prostor vođenja sentimentom.

Tako funkcioniraju socijalizam, kapitalizam
ništa drugačije kao ni apsolutni monarhizam
gdje kralj, sustav, građani i moderno plemstvo
kroz republike vuku na lijevo ili odveć desno.

A čovjek je više od sustava organizacije
od krvnih zrnaca, obiteljske loze, nacije
vjeroispovijesti i pripadanju zajednici
na ovom smo svijetu putnici, namirnici.

A tog dana smo oslobođeni ralja zemlje
ne mareći za mjesto, vrijeme, ni podneblje
u tom danu se rađa u nama nebeska duša
koja je pozvana samo Božju riječ da sluša.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić
Poezija za dušu i rast. 📖💫
Pjesnikinja iz Splita, u uvodu profila 📖“

We should certainly celebrate
the day of our baptism,
those waters that wash
away the serpent’s eastern sin.
With it we are born, live, and slowly die,
all possess it except Jesus Christ on high.

That seed of evil to which
we’re bound in this world,
in every corner of the soul
across the globe unfurled.
Through life we see it awaken,
grow, and gain might,
its judgment, interest, payment
never late in sight.

This ego that raises it, swells it in pride so bold,
sprouts and thrives most in self-sufficiency’s hold.
Self-love towering higher than mountain peaks,
a cave of self-admiration filled with shadows deep.

Where clarity fades and discernment is lost,
all is monologue amid themes without cost.
Omnipresence seems distant, out of reach,
that “I” becomes a land of milk and honey’s breach.

It demands submission,
slavery, and torment’s chain,
expects from others animal training’s reign.
An orchestra with notes led by
the conductor’s hand,
no room for sentiment’s lead,
no heart’s command.​

Thus function socialism, capitalism too,
no different from absolute monarchies’ crew.
Where king, system, citizens,
modern nobility’s throng
through republics drag leftward or
too far right along.

Yet man is more than systems of organization,
than blood cells, family lineage, or nation.
Faith, community belonging we leave behind,
on this world we’re pilgrims, provisions to find.​

On that day we’re freed from earth’s grinding jaws,
heedless of place, time, or climate’s laws.
In that day a heavenly soul within us is born,
called only to heed God’s word from dusk till morn.

With love, Željka.

Author: Željka Šabić
Poetry for the soul and growth. 📖💫
Poet from Split, as in her profile intro 📖.

Posted in

Komentiraj