MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Biti najstarije dijete je posebna stvar
prvo stvaranje života i sa neba dar
roditeljstvo koje se uči i raste skupa
za potrebe sve nije dostatna ni trupa.

Iako sve ide prirodno i nekako dobro
sve poprima smisao, djeluje shodno
postaješ učenik i učitelj u isto vrijeme
vježbaš od početka rješavanje dileme.

O tom da sve moraš napraviti i znati
preuzmeš mlađe, a stariji si i shvati
primjer si i dokaz novog roditeljstva
nepokolebljivog tog autoritateljstva.

Nemaš pravo na greške ni pod razno
za sve neprihvatljivo nagrade te kaznom
jer o savršenoj slici u kojoj te tad stave
ograničenja su isključivo njihove glave.

Pa sa drugim, trećim i tako do kraja
imaju milosrđa, stvaraju okružje raja
bude u tebi žalost zašto samo njima
najmlađe dijete-povlašteno pred svima.

Postanu tek svjesni milosrdne ljubavi
koja postoji da prihvaća, nikad ne udari
ni rukom, ni grubom riječju koja ponižava
čine da se realnost sa životom zbližava.

To je sazrijevanje u stvaranju života
kad volimo neizmjerno punih vrednota
koju svjedočimo, živimo u datoj slobodi
miljenici postajemo jer ljubav sve vodi.

I više nije važno koji si po čijem redu
miljenik si Božji u svakom pogledu
jer te Njegovo prisustvo uvijek prati
brižno te uvijek na vječni put vrati.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Poezija za dušu i rast. 📖💫
Pjesnikinja iz Splita, u uvodu profila 📖“

Posted in

Komentiraj