MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

I don’t want just anyone to walk beside me,
I want the one who’s mine — the one I love deeply.
I don’t want someone who’d love me till the end,
I couldn’t love him back;
it would break us both, my friend.

I don’t want to be a pair just for the show,
so it looks better when with others we go.
Today people despise what’s deep and sincere,
they mix it with interest — that path’s unclear.

I don’t want someone just to make life easy,
with a motto of comfort that turns soon queasy.
What can material comfort stir in my soul,
if I can’t feel him beneath my skin as a whole?

I don’t want someone who still isn’t free,
to cut the past loose and all those memories.
Only cowards make shoulders for crying,
ready to sip poison while lying.

I don’t want those keychains of past lives,
those female footnotes frustration revives,
who drink emotions like vampires in play,
smiling behind me in their secret way.

I don’t want a man who hasn’t decided,
what truly matters — now or divided.
One who knows where the future is steering,
and sets his own limits of doing and daring.

I don’t want someone who’d touch another,
who isn’t ready for our path together — farther,
for the longest and hardest rails we’d ride,
hand in hand on sunlit promenades wide.

I don’t want someone I couldn’t adore,
to whom I’d give myself fully — body and more,
desire him wholly in every sense and scene,
and leave only when death stepped in between.

With love, Željka

Author: Željka Šabić

Poetry for the soul and growth. 📖💫
Poet from Split, as written in her bio

JA NEĆU

Ja neću sa sobom tek nekog da vodim
hoću jednog moga, kojeg mnogo volim.
Neću ni onog koji bi me do kraja volio
ja njega ne bih, jer bi nas oboje slomilo.

Ja neću u par tek radi nekog reda
da u društvu tom bolje sve izgleda
danas ljudi preziru duboku ljubav
umiješaju interese – to je put gubav.

Ja neću nekog da mi bude pak lako
sa sigurnom devizom, uskoro naopako
što to materijalno u duši buditi može
ako ga ne osjećam ispod svoje kože.

Ja neću nekog tko isto slobodan nije
da otkači prošlost i sve žene otprije
jer samo slabići su rame za plakanje
spremni na zmijski otrov i skakanje.

Ja neću te privjeske prošlog života
te frustracije ženskih umotanih fusnota
koje vampirski emocije po želji piju
a iza leđa se naslađuju i u sebi smiju.

Ja neću muškarca koji odlučio nije
što je za njega važno sada ili od prije
koji zna na što u budućnosti da brije
postavi granicu što može, dokle smije.

Ja neću tog nekog tko bi dirao druge
koji nije spreman za vožnju na naše
zajedničke najduže i najteže pruge
ruku po ruku na sunčane šetnice duge.

Ja neću nekog koga ne bih obožavala
prepustila mu se cijela i razmnožavala
poželjela ga odmah u svakom izdanju
napustila tek kad bi stigla smrtnom kraju.

S ljubavlju, Željka

Autor: Željka Šabić

Poezija za dušu i rast. 📖💫
Pjesnikinja iz Splita, u uvodu profila 📖“.

Posted in

Komentiraj