MorePoezije

Rijetko se dvoje “pametnih” spoje
oni zbog nijansi izgube sve boje
previše analiziraju, pa predviđaju
kao da su na policijskom uviđaju.

Žive duboko svoje emocije i želje
treba im malo i puno za veselje
ali zato tek sitnica za razočarenje
koju čekaju u radu na dvije smjene.

Boje se poniženja više nego vraga
tolerancija prelazi granicu praga
koji su zacrtali u svojim glavama
postavili okvir prošlim ranama.

Postavljaju granice brzo i ekspresno
jure pravo i nema ni lijevo, ni desno
unaprijed znaju što očekuju i daju
lako privode svaku nesigurnost kraju.

Muče se uvijek vlastitim mislima
grade svoj most prema egoistima
razabiru stalno izgovorenu riječ
kao da je svaka dragocijena mliječ.

Distanciraju se uvijek bez pola muke
uskraćuju sebe na dajući ni ruke
ignoriranje im postaje teatar i drama
osjećaje vrednuju kao da su krama.

Vežu se za za one manje takve
kojima je sve za trenutke slatke
pa polako uz njih gube sebe, trunu
gube vlastitu autentičnu tu strunu.

Koja svira note koje poznaju svoje
ničega se na zemlji, ni nebu ne boje
kad se ljubavi predaju, pokore do kraja
zajednički oslikaju nove horizonte raja.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić