MorePoezije

Kad vrijeme kaže ” kasno je za sve”
ostaju nade u porušene, stare sne
jer propusti su ono što je moglo biti
a mi smo ostali iza mogućega skriti.

Sumnje su oduvijek crvi koji rastaču
ružni kao pogled na žabu krastaču
pokazuju vanjštinu koje se bojimo
ni koraka naprijed, na mjestu stojimo.

Njegujemo nepovjerenje kao cvijeće
sve svoje želje tad bacamo u smeće
iako znamo da svijet se i dalje okreće
vrtimo u glavama, ne može i baš neće.

Gubimo hrabrost za može i više
tražimo potvrde na kojima to piše
ne trudimo se oko težnji tih odviše
sve izgleda nedostižno i previše.

A vrijeme svima teče i nemilosrdno curi
živimo ga na kredit, rate, trampu i naturi
trošimo ga redovito, a cijenimo kratko
pamtimo isuviše gorko, a manje slatko.

Mirimo se teško, lagano prosuđujemo
nismo niti svjesni da ga posuđujemo
da život ovaj prepun je mogućnosti
dragocijeniji od blaga i imućnosti.

Život je u prihvaćanju sebe i drugih
sastavljen od dana mudrih i ludih
jer uvijek se sve u vremenu događa
ma koliko nas dobro ili loše pogađa.

Iskupiti ga treba baš u svakom smislu
ne mareći da li ćemo dobiti svoju bistu
živjeti ljubav, istinu, pravdu i bratstvo
toliko samo da ne bude nikada kasno.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić