MorePoezije

Volim tvoj glas, tu njegovu boju
koja dira i smiruje svu dušu moju
tu čistoću u njemu kao u rijeke
titraje tako zvučne, silne i meke.

Volim kako proniče kroz mene
kao okus opojnog vina u vene
toplo i snažno, vruće i duboko
kao stvarna slika u moje oko.

Volim to zibanje osjećaja pjesme
koje me kao val od obalu tresne
pa me miluju zapljuskujući polako
onako kao u užitku kušanja slatko.

Volim tvoj izražaj ravno iz srca
baš kad kao med samotok vrca
pa me slast svuda po koži nalazi
u svakom stihu te traži, pronalazi.

Volim tvoje ruke kad diraju žice
u mojoj glavi odmah naprave skice
te tvoje ruke snažne, ritmične, nježne
mome tijelu neshvatljivo neizbježne.

Volim tvoj užitak dok pjevaš i sviraš
ljudima duše i srca magično diraš
činiš da obostrana ljepota vibrira
puštaš da se radnja stvara, oscilira.

Volim kad sve to pratiš i nastup vodiš
sasvim slobodan, iznova se opet rodiš
ta energija kojom se tad okružujuješ
više je od onog što želiš, zaslužuješ.

Volim taj osjećaj gdje sreća te ispunja
gdje ništa nije obveza, kamoli prisila
aureola čistog i beskrajnog svemira
oslobođena svake tuge, boli i nemira.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić