Radost bez žrtava u prioritetu
na ovom nesigurnom planetu
gdje sile, želje, slabosti, nade
uvijek nekako više protiv rade.
Nedosljednost, oholost, taj ego
odavno u sebi izgubismo čedo
bolesti koje odsvakud nas prate
povjerenje rijetko na početak vrate.
Te slabosti koje pobjeđuju ljude
razdiru radosti koje se tu bude
sve je slobodno, a opet blokira
čovjeka toliko toga opet trokira.
Postaneš roblje rutine i obrazaca
u moru svih tih nepoznatih faca
koliko zapravo proničemo druge
prije nego što iskusimo nove tuge.
Jer izbori i odluke na naplatu stižu
stvaraju stres, strah, depresiju, grižu
ljudi se povlače, izoliraju, više boje
pitaju se ima li smisla biti gdje stoje.
Ali opet nekako moramo se odraziti
potrebe, želje, snove nekako sraziti
jesmo li središte vlastitoga svijeta
ili putnici namirnici, ruta probisvjeta.
Da li je sloboda skup kompromisa
stvaranje poetskog svog rukopisa
koji nas inspirira i daje djelotvorstvo
sve pesimistično tjera na umorstvo.
Misli, osjećaji, porivi, potrebe, želje
bude u nama dozu tuga i veselje
izabiru prioritete koje nagnaju odluke
svakim iskustvom izvlačimo pouke.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 
Komentiraj