Jesu li riječi materijaliziranje misli
u čemu su se govori zapravo stisli
sveli samo na obostranu artikulaciju
nadišli u koječemu i personifikaciju.
Napisane ostaju i svojevremeno žive
kada su poštene, nesuvisle ili krive
prožimaju u odnosu na drugu stranu
nalazeći odobravanje, sud ili manu.
Inspiriraju, zaziru, osuđuju, povlađuju
uznemiravaju, smiruju, dižu i padaju
unose sasvim novi pogled na povijest
izazivaju oduševljenje kao i obijest.
Čine toliko da čovjek upliva nema
kada se događa ta stavova smjena
bez presedana događa se u tren
baš kao u osjećaju kad si zaljubljen.
Ponese te val poput surfera na dasci
otprije samo ostanu svladani obrasci
koji odjednom postanu tragikomedija
osvrt na njih samo sarkazam i parodija.
Mijenja se odjednom to stanje svijesti
zaboravimo da i moramo piti i jesti
jer taj užitak drugačijeg i novog
piše sasvim novi života prolog.
Igramo uloge, a pišemo scenarije
koji ju jači od svake poznate magije
nije tajanstveno, ali nosi dozu tajne
previše nestvarno, a mogućnosti bajne.
Sve je u riječima koje život znače
od njih se smije, usrećuje ili plače
jer samo riječ prodire u kutke duše
kada se ljudi od života umore, sruše.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 
Komentiraj