Sunce, brodovi, more i palme
stvaraju u pogledu samo salve
jer ljepota vidika odiše puninom
pobjeđuje fatalno i nad prazninom.

Uzvikuju nježno taj život je lijep
kad si od ljubavi i za ljubav slijep
srebrenkasti odsjaj na pučini sjaji
savršenom jasnoćom, ništa ne taji.

Bistroća takve stvarne perspektive
oslobađaju želje bez neke direktive
samo krila galebova prekidaju niz
u kojemu si sebi tad već odviše bliz.

Pa pomnije promatraš svaku siluetu
u dobrim namjerama, nikakvu štetu
jer lica ljudi pobuđuju radoznalost
osobito jer računaš na prolaznost.

Razabireš smisao i postojanje koje
oslobađa svako buduće nastojanje
jer život je ipak satkan i od kretanja
odlučnosti koja ne trpe nimalo čekanja.

Impulzivnost je ipak produkt stanja
koje se nikome nikada ne klanja
isključivo uranja u svjesnost trenutka
daje se odmah bez da se moli i nutka.

Tako se stvaraju slike realnosti ljudi
vrijedne da ih se gleda, hvali i kudi
uživa, uprisutnjuje, rezonira, iskušava
iako se temelj osobnog JA i urušava.

Pa se opet iznova otpočetka gradi
na njemu se doživotno strasno radi
gledajući život ispred i okolo tebe
završava uvijek u kontekstu sebe.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj