MorePoezije

Nedostajanje je baš slatka bol
kao hrana u koju ne staviš sol
sve je bljutavo, bez imalo okusa
zbilja niz nepreglednih pokusa.

Radnje se odvijaju kao na traci
zalasci sunca su tek završni zraci
ta prisutnost koja tako nedostaje
broj jedan osjećaj u danu postaje.

Pa nikako da se od tog oslobodiš
nisi svjestan da uopće postojiš
razvlači se stvarnost poput žvake
oslobođena svrsishodnosti svake.

Nije razumljivo kako se to događa
kako te ustvari to toliko pogađa
osjećaj koji nije sa ničim usporediv
a tako je prisutan i nadasve zavediv.

Poput morskih struja koje more valjaju
poput čestica zraka koje život pokoravaju
poput zemljinog omotača koji te pokriva
poput tlaka u dubinama koji se ne otkriva.

Ne nestaje, ne povlači se, sve izdržava
nikakvog se zakona logike ne pridržava
uporno i tvrdoglavo neprestano dosađuje
samo toj voljenoj osobi uvijek povlađuje.

Pa mašta i sniva nedosanjane snove
bez prestanka u mislima glasno zove
a ta jeka koja se prolama kroz vrijeme
prati uzastopno vidno željkovane sjene.

Svaki trenutak postaje prijestolje tuge
svaka radost isključivo je tu za druge
duboko u sebi postoji to mjesto prazno
koje napuniti nitko ne može ni pod razno.

S ljubavlju, Željka

Autor: Željka Šabić