MorePoezije

Prije dvadeset osam godina
sam se udala na današnji dan
sjećam se padalo je malo kiše
dok sam u vjenčanici izašla van.

Sto sedamdest šest gostiju je bilo
na dan o kojem se cijeli život snilo
jer sudbinski DA je bio i ostao počelo
zalog duše spremne zahvatiti vrelo.

Vrelo života u kojem se ljubav rađa
pa postaje vremenom osjetno slađa
rađaju se djeca i poprima zahvalnost
stvara se osobna i zajednička radost.

Malo po malo dođe do nerazumijevanja
previše obveza, a premalo vremena
raskol osobnosti i totalna represija
nestanak bliskosti, udaljavanje, depresija.

Djeca odrastaju, polako postaju svoji ljudi
iz tog se kruga razvodom zauvijek gubi
svo sjećanje da je ustvari jednom i bilo
jednostavno blijedi kao da se nije zbilo.

Tek činjenice i datumi ostaju i traju
dok povijest brakova privodimo kraju
jer knjige života obilježavaju odluke
iz kojih neizostavno dobivamo pouke.

A danas je bio lijep i sunčan dan
izašla sam sama zadovoljna van
naručila kolač uz kavu po guštu
uvidjela od tog dana razliku suštu.

Život je više od očekivanja i svih želja
ponekad ni brak nije doživotna shema
sretno rastavljena je novo života stanje
želim i osjećam u sebi samo blagostanje.

S ljubavlju, Željka

Autor: Željka Šabić