MorePoezije

Čovječanstvo polako ulazi u puninu
osjeća bliskost, uprisutnjenu daljinu
postaje svjesno vlastitog postojanja
shvaća važnost zajedničkog nastojanja.

Konačno je važno osjećati i samo biti
u vlastitom srcu gnijezdo sreće sviti
jer svaka misao, riječ, volja i radnja
izlaze iz njega i stvara se suradnja.

Sa sobom, sa drugima i svemirom
sve je prožeto univerzalnom kemijom
koja nas spaja, raščlanjuje i vodi svrsi
zbog koje se čovjek pronalazi i trsi.

Svako ljudsko biće je unikatna vrijednost
neponovljiva kreacija što donosi svjetlost
jer u njemu živi vječnost živog Boga
toliko si važan budi svjestan stoga.

U tebi se svakodnevno dešavaju čuda
bez imalo tvog utjecaja, nikakvoga truda
srce koje kuca i pluća koja sama dišu
a opet u svemu pjesmu života živo pišu.

Svako stvaranje je rad i služenje životu
neovisno o obimu i kada uzrokuje strahotu
jer ralje povijesti otkupljuju budućnost
pripremaju sadašnjost na opću budnost.

Čovjek više nije pokornost pod cijenu
spreman robovati bilo čijem ekstremu
ne da se zatvoriti u sustava gabarite
ništa mu ne predstavljaju kaste, ni elite.

Duboko u sebi čovjek ima slobodu
slijediti vlastiti zov, čak i bosih nogu
jer Duh u njemu ravnim putem vodi
mudrosti odozgor kad se u srcu rodi.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić