MorePoezije

Trauma je potpuna bol i blokada
ne znaš zapravo što je bilo kada
sve izgleda u konačnici nekako isto
ne osjećaš ništa, da smo na čisto.

Živiš na pilotu od danas do sutra
ne priželjkuješ navečer nova jutra
sve gubi smisao ubijajući nadu
ne nalaziš svrhe u nikakvom radu.

Potpuno si izgubljen, stojiš na mjestu
ne nalaziš smjernice niti novu cestu
sve je oko tebe daleko i odviše strano
ničemu se ne diviš, ne izgovoriš, bravo.

Sve postaje sumnja, potpuni fijasko
ne postoji nikakvo osiguranje, ni kasko
da bi se osloniti mogli, naplatiti štetu
samo u rikverc, bježanjem u brzinu petu.

Što dalje od svake ljudskosti, sigurnosti
ona nas dovodi do točke naše bezumnosti
kad ne možemo prihvatiti te normalitete
ponašamo se kao srdito, ostavljeno dijete.

Scenariji vojuju ekspresno u našim mislima
neočekivani obrati sa najcrnjim primislima
potpuni gubitak povjerenja u drugu stranu
bez da ima loše namjere niti kakvu manu.

Taj strah koji zbilja prodire do srži kosti
postaje mač koji počinje cijelo tijelo bosti
bol postaje nesnosna i dovodi do panike
ne pomažu uvjeravanja, iskustva ni navike.

Trauma je zvijer koja traži preciznog lovca
što gađa u srce bez nagrade, zasluge, novca
jer samo čista ljubav u stvarnost vraća boje
čini sve da se radosne misli neprestano roje.

S ljubavlju, Željka

Autor: Željka Šabić