MorePoezije

I dalje si moj taj jedini svemir
pogled na tebe budi mi nemir
gdje sve se iznova opet događa
svaka me vijest i misao pogađa.

A sve je u njemu hladno bez dodira
samo se u meni sve miče i rotira
počinje i završava u istome krugu
ljubav koja broji uvijek šansu drugu.

Gravitacijska sila koja me tako drži
stišće i pritišće do same koštane srži
ne da mi micati od te željene slike
uzalud tlapnje, razjašnjenja i vike.

Ta nuklearna sila u mojim porama
ne posustaje pred realnošću ni borama
jer svaki moj trzaj postaje požude vapaj
koji daje želji za tobom poseban značaj.

Pa kroz elektromagnetska polja juri
svaka misao koja se prema tebi žuri
da susretne toplinu koja joj tako godi
nezaustavljiva u toj ljubavnoj slobodi.

Nitima koje transformiraju u trenu
dostižu brzinu u startu kad krenu
jer samo osmijeh duše živote budi
čini od nas stvarnost da budemo ljudi.

A ta ljudskost u meni budi želju
biti energija koja čini istinsku ženu
koja osjeća, želi, životu srcem služi
kad su dani kratki, a pogotovo duži.

Onih svih trenutaka koji život znače
kad želimo više i osjećamo puno jače
pogotovo pripadnosti i toplinu kože
nesnosan je tuđi dodir o dragi moj Bože.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić