Sad svijet u čudu, pun očekivanja
tako rado prati mirovna zbivanja
konačno su vođe sjele za taj stol
da postignu željeni mir i dogovor.
Da prestane rušenje ljudi i imovine
da dobre vijesti šire se kroz novine
ljudi su braća jednog divnog Boga
kad među njima surađuje istina, sloga.
Život je kratak i proleti sigurno i brzo
neovisno nosiš li prnje, marku, krzno
da li je taj standard visok, srednji, nizak
put prema smrti jednako je svima klizak.
Nema tog interesa niti omeđenih granica
da čovjeku nisu samo odmorište, stanica
prolaznici i putnici svi smo ovog svijeta
s jednom jarkom željom da život cvijeta.
Miriše na ljubav, bratstvo, prijateljstvo
da smo dobrodošli ma gdje god da jesmo
jer je čovjek biće kretanja i stvaranja
spreman za davanje, uzimanja, kajanja.
Sa grijesima mnogim, slabostima, boli
velikim srcem da preklinje, prašta, voli
uzdiže dušu i kad je duboko u blatu
kad se nađe u svakom nesretnom ratu.
Jer ratovi su obijest, zloća i prokletstvo
nijednoj duši u njemu nikad nije mjesto
oni sakate, ubijaju, muče, patnju daju
sve suprotno onom što nas vodi raju.
Nijedan novac vrijedan patnje nije
dobro je ljudima da spoznaju prije
cijena mira neprocjenjivo nam vrijedi
jer povijest u budućnosti sigurno blijedi.
Ne trebaju nam sinovi pod zastavom lijesa
kad nam plačne oči okreću se put nebesa
nego živi osmijesi predragih nam lica
zbiljnosti od susreta, odnosa, malih sitnica.
To je nadasve želja cijelog čovječanstva
da ispuni mirom ta zemljina prostranstva
svako ljudsko srce, nacije i sveti dom
to je poklon Božića po srcu tvom i mom.
S ljubavlju, Željka
Autor: Željka Šabić

Komentiraj