Sloboda je potpuna neovisnost
u principu materijalna jezovitost
kadra ga odbaciti bez žaljenja
prigrliti tada duhovna znamenja.
Ona je u duhu što osobu čini
sveprisutna u osobnoj nutrini
počelo i središte zajedno struji
kroz prostranstva ljudske ćudi.
Karakter, savjest i ljudske kvalitete
ne poznaju vidove materijalne štete
iako se kroz materiju prolongiraju
one se duboko skrivaju i otkrivaju.
Čovjeka prozreš kad ima i nema
postupci njegovi daju mnogo tema
koje razabiru sve što u njemu ima
koliko je čvrsto tlo i kada se klima.
Slobodni opstaju kad se svijet ruši
ne daju pristupa vlastitoj duši
da ih bilo tko i što pokoleba
znajući dobro što im duši treba.
Ne trpe nikakvu ovisnost, pokornost
ustraju da je BITI ta jedina sklonost
jer zapravo samo ovisimo o Duhu
spoznajemo ga po duševnom sluhu.
Razabiremo jedinstvo, uprisutnjenje
to svemira sa Beskonačnim ujedinjenje
tom vječnom česticom koja je u nama
oslobođena svakog ropstva i srama.
Slobodni ljudi govore i artikuliraju
od svoje se autentičnosti ne skrivaju
ne kupuju se novcem, niti druge plaćaju
oni se sa poštovanjem uvijek sebi vraćaju.
S ljubavlju, Željka
Autor: Željka Šabić

Komentiraj