MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Zavist je teška kategorija
obuzme lako kao euforija
ponekad malo, da shvatiš
češće puno, mirom platiš.

To miješanje u sudbine ljudi
gdje osciliraju njihove ćudi
nikad ne donosi zadovoljstvo
sama zloća preuzima vodstvo.

Stvara konfuziju i lažnu sliku
vreba da ugrabi neku priliku
da ponizi i optuži bez temelja
samo da nanese šaku čemera.

Uništava ljude iz čiste obijesti
nezavisno od njihove povijesti
samo da bi smanjili vrijednost
ne računajući na njihovu čednost.

Koja se ogleda u jasnoći istine
izlazi i kad je sve to zlo pritisne
hrabrost i odlučnost se tad rađa
da je na vidiku i posljednja lađa.

Kolo podsmjevača koji igru kroje
samoga Boga se ni tada ne boje
nesvjesni potpuno što ustvari rade
sa zlim silama paktove te grade.

Ali im se obijaju o vlastitu glavu
prisiljeni davati svim žrtvama slavu
jer je poniženje bumerang bez premca
kadar od prognanih načiniti sveca.

Zato zavist skloni sa očinjeg vida
da na duši nemaš mržnje ni brida
svaki čovjek ima svoje osobnosti
slobodu da živi u svojoj udobnosti.

S ljubavlju, Željka

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj