Poezija je duša dušama
kiša riječi u tihim sušama
zraka sunca u zahvalnosti
Mjesec u vedroj radosti….
Poezija je svjetlost svijeta
diljem nebeskih planeta
zraka koja dopire unutra
do najudaljenijega kutka….
Poezija je riječ što živi
želi da se u nekom smiri
da u toplom srcu raste
ne dijeli ljude na kaste….
Poezija je glas što zbori
poput rijeke tiho rumori
kao valovlje zapljuskuje
dok odraze dobra otiskuje…
Poezija je zvuk vibracije
što povezuje sve nacije
titrajima svega srca zveči
slobodna i voljna puno reći…
Poezija je pogled unutra
pozitivno očekivanje sutra
spremnost da se svime nosi
ako smo gladni, goli i bosi….
Poezija je osjećaj sklada
prisutnost ovdje i sada
potpuno prihvaćanje sebe
kad i srce kao zima zebe….
Poezija je ljudi nada svih nadanja
uz sve prepreke, razočarenja, padanja
budno sanjanje, potom realizacija
lahorima stihova postaje inspiracija….
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 
Komentiraj