Godina se približava svome kraju
jedna manje na putu prema raju
ili možda jedna više u tom iskustvu
trenutkom vječnosti u tvome prisustvu.
Prisustvo je svijest i osjećaj blizine
bez obzira na mora koja dijele daljine
sve te milje zemljinog prostranstva
nisu prepreka emociji za izgnanstva.
Jer one plove kroz struje zrakom
romantičnije nego novim vlakom
vidicima prizornijim i od bajke
bržim od lovine ponajbolje hajke.
Spremno prelazeći zidove zvuka
bez teškoća i putničkih tih muka
totalno bez rizika da ih spriječi
jer emocija hiti da ljubi i liječi.
To očitovanje kroz zakone svemira
ne poznaje tuge, ni vrtloge nemira
neuništiva energija oblikuje moćno
sa njom je sve savršeno točno.
Regenerira sva ljudska stanja
postavlja temelje preoblikovanja
transformira iz ljubavi ljudska bića
samo formulom svjesnih otkrića.
Simultano radi novo i drugačije
opetovano tvoje, a opet svačije
jer svemir je povezan sa svima
ne promiče mu oseka, ni plima.
Zato slavi svaki kraj i početak
ne brini za propuste, ni imetak
jer čovjek je stvoren da može više
nego što u svim knjigama piše.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 
Komentiraj