Kada sve preživiš u svom životu
podigneš glavu i čekaš tu stotu
bez obzira kako, neovisno gdje si
nikad ne zaboravi da TI JESI.
Život nas tjera na mnogo toga
nešto zbog ljudi, puno za Boga
jer u suštini to su oni privjesi
koji sakrivaju ono što TI JESI.
Gubimo se, pa se nalazimo
više, manje, na sebe pazimo
krećemo se na života cesti
oprezno svagda, jer TI JESI.
Počinjemo češće od početka
stižemo rjeđe do kraja retka
nosimo upitnike u punoj kesi
tražimo odgovore u TI JESI.
Sanjamo ponovo iste snove
unutarnji glas neprestalno zove
diči te i kudi u svem što se desi
najbolje zna da zapravo TI JESI.
Pobolijevamo i ozdravljmo lako
nekako od sebe to ide baš tako
da čovjeka vrijeme gradi i troši
TI JESI i kad te dobrano potroši.
Shvaćamo da je mudrost života
tisuće dana hvala, a i sramota
jer ljudi se lako i brzo povode
TI JESI, ustraj da te tog oslobode.
Živi slobodno i časno sa sobom
pa će i drugi naći jezik s tobom
tu si sa razlogom i imaš svrhu
TI JESI i kad smrt ipak ima ovrhu.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj