MorePoezije

Od tuđih fasada se ne živi
druge za neuspjehe se ne krivi
kad pristankom drugi te kroje
idu daleko, povrijediti se ne boje.

Što čovjek više stiče, slobodu gubi
pristup mu smanjuju plaćeni ljudi
podvrgava se menagerskom planu
za više zarade prekrivaju živu ranu.

Sve se vrti oko projekata, gotovana
dok ih sve namiriš računom buzdovana
postaješ glavni izvor za njihov dobitak
proizvod koji plasiraju, glavni zgoditak.

Dok je to još posao i širenje posla
ne vidiš granice ispred vlastitog nosa
prepuštaš se idejama koje ti štete
baš kao svako naivno, nevino dijete.

Karijera postaje poput slatkiša
tvoja autentičnost vrijedi sitniša
postaješ ono što samo njima godi
prihvaćaš njihovo ropstvo u slobodi.

Psihologija ljudi još je uvijek ista
nisu se puno pomakli od nauke Krista
koristoljublje kroz licemjerno služenje
gdje novac je temelj za svako druženje.

Neplodne sponzoruše bez ambicije
bivše žene u raljama one tradicije
gdje je samo bitno da ostane samac
da bi preko djece bio doživotni jamac.

Tako lako čovjek postane ono što nije
sa vječnim spomenom tko je bio prije
pa se opire i traži u toj tami glasno
oslobađa onda kad postane mu jasno.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić