Poezija i ljubav kao sunce blista
nježno i nesmetano poput lista,
moćno nas diže u neslućene visine
iz najveće, mračne zemaljske dubine.
Oplemenjuje duše, posvećuje tijela
u bojama svim, a tako nevino bijela
puna ritma i harmonije divnih nota
govori više jezika od sto poligota.
To su dvije strane iste medalje
kontinuitet koji se ne predaje
karakter koji nikada nećeš lomiti
dijamant kojeg ne možeš slomiti.
Dvije ptice koje sljubljene stoje
toplina kojom se vežu u dvoje
lav i lavica kada se grle i maze
tad oko sebe nikoga ne spaze.
Simbioza kao života ispunjenje
metamorfoza baš kao proviđenje
bilo da se pretvara ili preobražava
dosljedno nagrađuje, ali i kažnjava.
Sanjanje uz nevjerojatne vizije
stvarnija od najodlučnije divizije
djelotvorna poput učinka lijeka
razornija od svih nabujalih rijeka.
Smislenija od logike, zakona prirode
zabavnija od najraskošnije prigode
razborita kao prijestolje mudrosti
ponizna pri svakoj ljudskoj ludosti.
Nerazdvojiva poput klijetki srca
premoćno pobjeđuje kad ono puca
melemom nježnosti i mačem riječi
slomljena srca ljubav uz poeziju liječi.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj