Dobro mi došla dušo kući
bila si na dalekom putu
tamo gdje su sami bogovi
odavno izgubili svaku rutu.

Gdje nijedno ljudsko biće
nije znalo pristupnu točku
sav novac svijeta devalvirao
ego u bijesu i bolu eskalirao.

Borila si se kao gladijator u
areni demona obje prošlosti
bez ijedne kapi krvi, rane, boli,
jer tako se bori onaj tko voli.

Nisi znala, ni birala to mjesto
pokorila si se do samog kraja
tako se radi kad primiš ljubav
direktno u dušu od samog raja.

U teškom kaosu razorne snage
ljubav je na krila stavila klade
odjednom poletjela poput pera
gdje je trebalo za mene i njega.

Najnježnije dizala do visina
puna suosjećanja i svih rima
stihova divnih u pjesmama
osjećanja koja nisu nestala.

Buđenje i preporod, novo rođenje
demantiralo je svako snoviđenje
probudilo glad za starom slavom
umjesto srca usmjerilo se glavom.

Nije više važno, tako neka bude
sloboda je privilegija za sve ljude
nek mi je sretan i više no što kaže
moja duša i ja idemo gdje srce traže.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj