MorePoezije

Od sjajnog Mjeseca uzimam sjaj
u moru moje poezije ostavljam trag
te rime koje me odasvud obasiplju
čine da vidim stvarnost sve jasniju.

Oslobađaju me i neizmjerno ljube
čine se odzvanjaju i gordo trube
remete svako očekivanje i potvrdu
od tih rima srca smekšaju il’ otvrdnu.

Jure pohotno kroz, uz, niz mene
ne obaziru se na baš ničije sjene
poput strijela gađaju i nalaze metu
otposlane ravno cijelome svijetu.

Vrdludaju morima tih svih duša
jer duše vibriraju dok ih se kuša
da proniču, osjećaju, dotiču, pitaju
riječi koje moćno danonoćno skitaju.

Ulaze bez kucanja na otvorena vrata
vide u drugima sestru, prijatelja, brata
pronalaze unutrašnju komunikaciju
podstiču osobnu stvarnu asimilaciju.

Bude doživljaj drugačijeg iskustva
koji ne izlazi odmah s misli na usta
pojavljuju se hrabro u realnostima
skidaju pečate lošim zakonitostima.

Mijenjaju stav što je temelj promjene
više i bolje od onog što daje vrijeme
jer prolaznost života kad otkuca sat
pojavi se naglo kao najsposobniji tat.

A onda je kasno za moglo je biti
izlaze na naplatu svi ciljevi skriti
jer život jest u tome biti ili ne biti
kad smo zbilja LJUBAVI siti i napiti.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić