MorePoezije

Kažu da je ljubav poput vatre
treba joj iskre, drvlja i kisika
konstantne ruke koje je lože
ma kakva oko tebe bila klika.

Ljubav izgara plamenom topline
sažiže kutke boli, bijesa i gorčine
zagrijava srce i dušu u optimali
neovisno gdje ste i da li ste stali.

Iskra je iskrena artikulacija sebe
siguran put upoznavanja tebe
istinitost uvijek gradi konfortaciju
spoznaju se misli kroz komunikaciju.

Dovoljno impulzivna i odveć jaka
da zapali se ega jakost svaka
odrekne se onog bliskoga sebi
da bi otvorila zaključana vrata tebi.

Drvlje je prirodna materija tijela
ovisna o brizi, skrbi kroz jela
podložna svakom zakonu okoline
jedino vatrom okove tereta skine.

Jer jedino prah i pepeo se odupiru
svakom zlu, posvemašnjem ludilu
gdje oni što vide su zapravo slijepi
uz malo priznanja srce im se slijepi.

Ostaju bez zraka, kao da ne dišu
drugi im sudbinu i živote pišu
jer kisik je sloboda i to besplatna
nikada sužanj, a uvijek desantna.

Sažimljena u po dvije ruke konstante
koje tad pogledima dolaze do poante
isprepletene dodirima vatru održavaju
blizinu tako lako zajednički dočaravaju.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić