MorePoezije

Taj Mjesec odjednom više sjajan
među tamnim oblacima bajan
romantičan na vedrini tog neba
zna li koliko zapravo mi treba.

Namignem mu u trenu kao od šale
dok osvjetljava mi puteve prave
brižno me čuva, a uopće se ne diči
samo njemu takvo ponašanje priliči.

Ni dalek, ni hladan, on za mene nije
svojom gracioznošću on se smije
ulijeva povjerenje dok mi srce grije
osvijetljava tame kao nikad prije.

Kreće se lako poput pahulje snijega
sve što prođe kraj njega se ogleda
svugdje stiže, uvijek na svom mjestu
spreman pružati tu dragocjenu gestu.

Dok rastjeruje tamu koja svakog plaši
da se nitko živ ničega nikada ne straši
jer svaka tama, kao i sva pomračenja
donose strahove, dovode do mučenja.

Svjetlost nas oslobađa sve muke
kao zagrljaji sigurnosti voljene ruke
koji skrivaju predanje i povjerenje
pozitivno, motivirajuće uvjerenje.

Njegova pustoš satkana od sjaja
bjeline koja svjedoči onoj iz raja
ne gasi se i nikada ne prestaje
traje, a samo iza oblaka nestaje.

Vjeran i odan, ponosan i ponizan
uvijek tako rado u pjesmi prozivan
mjesečina kao veo želje pokriva
srcima nedostajanje lako otkriva.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić