MorePoezije

Blagdan je SVIH SVETIH, svetosti dan
kada zbog živih i mrtvih idemo van
na mjesta hladnih ploča i drumova srca
podsjetnik da će i naše prestati da kuca.

Jer otkucaji traju od začeća do smrti
od same pomisli sve u nama zadrhti
jer duši našoj kraj je nezamislivo stran
znade ona da je vječna, pripada joj raj.

SVETOŠĆU ulazimo u ta prostranstva
poznaju samo savršenih poznanstva
oslobođenu svake tame i njene sjene
zakoni svemira cirkuliraju te mijene.

SVETOST je poziv, izbor i poslanje
od svake duše ne očekuje se manje
jer nikakva ugroza neće remetiti sklad
svemir je dobrote obnavljajući rad.

To je disciplina nadljudske snage
spremna podnositi zloću i kavge
kušnje, iskorištavanje, licemjerstvo
ponižavanje, pohlepu, profiterstvo.

Svaku ljudsku bol ogrnuti ganućem
svaku patnju prekinutii svanućem
jer je SVETOST kao sunce plameno
kušnjama treseno, a ostaje stameno.

Uči se i živi cjeloživotno vrijeme
trsi i kuša kroz uspjeh i probleme
prakticira stalno kroz odnose razne
testovi njeni ne ostavljaju upite prazne.

I misli naše se pišu, odjekuju i pamte
odlaze sa nakanom da osobno se vrate
SVETOST je stalnija od vlastite sjene
gdje god da jesi, prati te kroz vrijeme.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić