Postoje i jednostrane ljubavi
kad se srce sa osobom sudari
obuzme je njeno postojanje
ne zaustavlja niti odstojanje.
Više od mašte kojom maštamo
stvarnošću sasvim sve ispaštamo
zaustavimo se u limbu želja
nesposobni iznaći rješenja.
Ne vidimo više nikog oko sebe
srce nam luduje, istodobno zebe
ne dajemo logici nikakav smisao
jer nam je u glavi jedna primisao.
Žudimo žudnje bez konca
šume bez trofeja i lovca
propuštamo iskustva živa
iako riba po suhu ne pliva.
Udaramo ponovo glavom u zid
nije nas briga uopće, nije ni stid
moguće je da zatvaramo krug
kad je život ovdje kratak i dug.
Ostajemo li tako vjerni sami sebi
svojoj autentičnosti i velikoj želji
da zaista ne možemo prevariti sebe
ili sebi postavljamo u očima mrene?
Kad bi to bilo po osobnom izboru
ne bi svjedočili nikad takvom prizoru
jer logika stvari poštuje zakon razuma
ljubav isključivo prodire i ona obuzima.
Ukliješti snažno, ostanemo bez svijesti
sa manje potreba za snom, voljom za jesti
ta razorna energija traži preoblikovanje
kad nije uspjela realizirati intimno stanje.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 